35°

Leto je… Raspust počeo svima, nekome će trajati kraće, nekom duže. Fakulteti (ne)upisani; (ne)zarađuje se na letnjim poslićima; neko se već priprema za more, bazen, a neko (ne)sedi kod kuće i (ne)razmišlja kako će provesti ovo leto …
Šta raditi sad? Kako iskoristiti slobodno vreme? Gde ići?
Pitanja koja će svakom proći kroz glavu bar jednom u ovim vrelim danima. Pokušaću da vam odgovorim bar na neka od svih tih pitanja, ili bar dam ideju kako na njih sami da odgovorite.

Pogled na Prag
Pogled na Prag

Pažnja: ovo nije recept za “Kako provesti super leto”, ali može biti. 🙂 Zavisi od vas, i vašeg truda. Da ne koristimo tu reč “trud”, jer cele godine ste se trudili, sad je vreme da odmarate. Lepše zvuči da je sve do vaše želje. Može tako? 🙂

Dakle?!

1) Putovanja

Naravno da ćete prvo želeti negde da odete na odmor kada ste već na raspustu. Ako ne želite da na to potrošite brdo novca predlažem da posetite sajt Klub putnika i pre svega vidite iskustva drugih ljudi koji su obišli svet – pa…skoro za džabe!
Ove godine, organizuje se Putnička škola u Aveiru, Portugalu. Avanturisti, čekirajte to!

Pogled na Atinu, prilikom posete Putničke kuće 2015
Pogled na Atinu, prilikom posete Putničke kuće 2015

Ako vam je Portugal pak daleko, i išli biste negde bliže ali ne znate kako i šta, tu je uvek Couchsurfing da vam pomogne da pronađete ljude širom sveta koji su voljni da vas ugoste na nekoliko dana ili vam bar pokažu grad. Ne morate uvek ići u hotele i apartmane, i hosteli su sasvim okej. Upoznavanje ljudi je nešto naj.
Ako želite nešto organizovanije, sigurnije, a da je opet ultra izazovno svakako svratite do Mladih istraživača Srbije. Možda pronađete neki volonterski kamp, boravite tamo sasvim besplatno, upoznate ljude iz celog sveta i posetite željenu zemlju.

volonterski kamp u Češkoj
volonterski kamp u Češkoj

Tu je i naša kontakt tačka za kampove Regionalni volonterski centar.
Ako vam sve to zvuči strašno i nerealno, i još niste spremni da sami napustite zemlju, i u Srbiji ima dosta kampova. Pre svega naši Sunflower u Omoljici i Rebicycle u Pančevu. Pridružite se ekipi!

“Travel changes you. As you move through this life and this world you change things slightly, you leave marks behind, however small. And in return, life—and travel—leaves marks on you.”
– Anthony Bourdain


2) Učenje

Hej! To što je naslov takao nepopularan nemojte da vas zaplaši, nastavite da čitate.
Kako svi volimo da otputujemo negde, lepo je znati i po koju stranu reč. Jedan od sajtova za učenje reči je i Memrise. Od početnih kurseva do onih malo naprednijih. Nije loše da naučite bar neke osnovne stvari za snalaženje u inostranstvu.
Ako imate viška vremena i ne idete nigde, a volite da učite nove stvari, za vas je na primer Coursera. Pretražite kurseve koji vas zanimaju i poslušajte predavanja sa nekih od najpoznatijih univerziteta.

2) Letnji posao

Kada ste se odmorili, i svašta nešto novo naučili, red je da nešto i zaradite. Tu su svakako sezonski poslovi, potražite obližnju Omladinsku zadrugu i raspitajte se o mogućnostima za vas. Ako biste više da sedite kod kuće i zarađujete, što je isto moguće, probajte freelance posao. Od običnog prepisivanja tekstova, do pravljenja aplikacija i sajtova. Ako vam ništa ne krene od ruke, tu je stavka 2) da je ponovo pročitate 🙂
I kao i uvek, tu su razni festivali, manifestacije i akcije na kojima možete učestvovati volonterski.

IMG_20150722_184518

Kao što sam na početku rekla, nije ovo nikakav recept, već samo pokušaj da vam zagolicam maštu i probudim interesovanja, pa dalje sami istražujte. Prilike će posle same stizati. 🙂

Lepo leto želim, u ime cele redakcije HAOS-a!

* ovde su pomenute samo neke od stvari koje je i autorka sama iskusila, ako pronađete ili znate za neke bolje, kao i vaša iskustva, željno čekamo da javite.
što bi se reklo, o neželjenim reakcijama na tekst (ne)ganjajte autorku

 

piše: JJankov

Ovaj…

cutmypicOvaj…
Ovaj…
Ovaj, ovaj šta?
Ne slušaš sebe,
nit sebe sluša tebe

Gde je istina, srž, sadržina

Lutam i tražim izgubljena blaga
Putevima čežnje, nemira, straha

Kuda, gde sam?
Pokušavam korake pažljivo da biram
Ali biraju oni mene, ne ja njih
Po nekom redu, ritmu, haosu
Ne razumem tu pesmu, melodiju stih
Ne razumem korak, misao i nit
Nekad nađem, al’ ne znam šta
Idem negde,
ko zna gde,
Zaboravljam, sećam se
Razmišljam
Odlazim, vraćam se
Ali gde?
Šta radim?
Na pitanje odgovor bi bio
ovaj…


Vladana Plavšić

Zaludnost življenja

Svakoga dana merim uglove sobe tišinom. Ona suviše jako odzvanja u mom umu. Svake večeri čupam dlake sa lica. Želim da moje lice bude meko i čisto. Pijem svoj čaj od belog jasmina redovno u tri po podne. Umaram se od gledanja istog dnevnog programa televizije. Ponekad, znaš, pomislim da mi je sudbina odredila da budem pilot. Sve bih dao da sam pilot.

Zarumeni se vekna hleba tačno u podne,  i zamiriše ruzmarin, onako resko, kao kad te pogodi omiljena melodija. Pekarski život je težak. Uvek isto obrćeš, uvek isto prosipaš, uvek isto mešaš, mada, svaki isti put sve bolje miriše.

Zamor me hvata od posla, nemam o čemu da mislim. Lutam ulicama, istim ulicama, istog grada. Dok si u kući, osećaš mir, blagostanje, bezazlenost. Pijem kafu sa besmislom. Ali šta me briga, dobro se družimo!

IMG-20160307-WA0004

Verovali ili ne, veoma volim kišne dane. Zamislim da sam kiša i da padam u dvanaest delova. Svakog meseca jednako. Taman da svakog meseca imam dovoljnu količinu samodovoljnosti koja me umiruje. Život mi je pomogao u mnogo čemu, recimo, da njega nemam, mislio bih da ne postoji nešto korisnije da u životu radim. Zar zvučim zbunjujuće? Život je moj drug i za mene su  živeti i družiti se sinonimi. Moja tetka misli da sam beskoristan. Ja bih voleo da je ubedim da neko mora i to da bude. Jer, inače, što da stvaraš smisao tamo gde je on suvišan?

Samo zbog laka za nokte bih voleo da imam ženske prste. Taj estetski doživljaj boje na prefinjenim prstima, verovatno bi me izmestio iz ciklusa obmane koju mi svakodnevnica stvara. Ali ne, nemam ženske prste, malo sam tužan, često ne znam šta bih sa sobom, ali zaludan?

To ne, nikako.


piše: Dragana Nedeljkov

Pogled

Sasvim normalna stvar, koja ponekad može izazvati sasvim nenormalna osećanja. Stvar koja može trajati pola sekunde ili pola veka. Stvar koja se vremenom može promeniti, nekada biti puna ljubavi, a onda posle puna mržnje. U početku može da ne znači ništa, ali posle može da bude najvažnija stvar na svetu; a može i ostati konstantna i bezvezna radnja koju obavljamo čisto kako bi naš mozak registrovao okolni svet. Malo dete koje sve posmatra na drugačiji, optimističniji način, puno radoznalosti i nestrpljenja da vidi šta ga očekuje; ili ona baka kojoj ste ustupili mesto u autobusu, čije ste oči napunili suzama radosnicama i vratili nadu u bolje sutra. Onaj čovek koji vas je gledao sa strane zato što ste izašli u majici kratkih rukava za vreme jesenjeg pljuska. One tinejdžerke koje vas ljubomorno posmatraju zato što uživate u društvu svojih prijatelja i nije Vas briga šta i ko misli o vama.

http://www.imdb.com/title/tt2884206/
“I Origin” 2014

Ali, ubedljivo najupečatljivi su: pogled koji vam da draga osoba kada je razočarate i pogled koji vam uputi neko kada ga obradujete ili usrećite. Kod prvog slučaja te oči pokazuju gubitak nade, tugu, pomalo besa, ponekad čak i stid, jer su očekivali više, a ostali kratkih ruku. Drugi pogled je nešto najbolje što iko može da vam uputi, osećate se kao da ste osvojili deo sveta i barem na taj jedan trenutak zaboravite sve svoje brige i probleme i uživate u sreći i harmoniji. Najsrećnije osobe na svetu su one koje čine ljude srećnim svakodnevno i imaju priliku da uživaju čineći druge i sebe srećnim.

Pogled – radnja koja može trajati pola sekunde ili pola veka.

piše: Julijana Radošević

Živite život za pet!

Rečenica zbog koje vam u trenutku izgovaranja iskoči sarkastično-prkosni osmeh, a na kraju vam ipak pomogne: Ovo će biti odlična priča (ako ste u govnima verovatno ste pomislili nešto ovako: “Da, ma super, koga brigaa…Ili nešto manje kulturno ili ste kulturni i iznervirani stereotima kojima nam kite granice i tako zamagljuju vidike”)
Međutim, pre ili kasnije ćete se nasmejati zbog rečenice gore, koju ste možda zaboravili. No, vidite li sada, vaš život može biti nalik na vaše omiljene knjige, serije, tračeve, živote velikih, slavnih, ali VAŠ! Tako je, vaš život, vi ste zvezda, diva, Napoleon, nindža kornjača, Piter Parker, pogledajte se u unutrašnjem ogledalu, nasmešite se sebi, da li ih vidite?! Vi ste slepci ako ih ne vidite. Pa tu su, oduvek su tu, pobogu stavite sočiva ako vas je blam da nosite naočare! E sada, kada ste se vratili sa naočarima ili sočivima, vidite ih kako vam se ponosno smeše, vaši očnjaci ooooouaaaa, oduvek ste ih želeli, ali ne, neee, gde su nestali? Tako je, oni blede, vaše moći slabe, izgubili ste mapu, vaša besmrtnost je smrtna, ponovo. To se desi svaki put kada izađete na tupo, zubato sunce, jer se plašite propadanja u mrkli mrak. Ma kakva je to svetlost na kraju? Ovde mi je ipak bolje, udobnije. Sreća nije udobna, ona čini stvari udobnim. A vi? Vi ste samo lenji.
Ili ćete da se sakrijete pod jorgan, plašite se da ne izgorite? Bez brige, ako vas ljubav prži, vatra neće da vas opeče, naprotiv, dobićete poklon, jedna nova vatra će da gori u vama. Prestanite! Ne gasite je! To nije nikakav požar, zaključite sami. Prestanite da paničite, osećate li miris dima? Ne? Dobro, vidite li da se nešto ruši? N… Tamo gore kažete? Ma istripovali ste da vam je ušao dim u oči i da vidite, sada pljunite taj placebo, koji ste sami sebi uvalili, tako, tako, ne čekaj, čekaj, i stereotipe, ajde više, neće vam nedostajati…

natural disaster
http://www.stephartist.com

Vidite sada da je dole mrtav grad, ljudi su pomrli tu od bele kuge pre 150 godina, ali vi uporno uznemiravate mrtve. Shvatite da će lava dati novi život dolini vaše duše, pustite je da teče, da ruši sve pred sobom… Slobodno plačite nad svojim greškama, neuspelim pokušajima, pogrešnim shvatanjima, zlom srećom, svojom glupošću, ali shvatite da su mrtvi i da se neće vratiti. Oni su koloteralna šteta. Vi niste oni, samo ste ih nekad imali, pravili… Zašto vam je toliko teško da ih odbacite? Napravite pauzu između dva jecaja, vidite tamo proces evolucije, pionirske zajednice kreću da osvajaju teritoriju, vidite da je osmeh prvi, dobro, dobro, nastavite da jecate, ali pre ili kasnije moraćete da pogledate izdanke volje i snage. Vidite?
Biće to jedna moćna civilizacija, nemojte da je trujete belom kugom, shvatite da je vi nemate, i zato prestanite da kopate po tim mračnim budžacima jer ćete je možda i naći i otrovati plemenite darove, smanjiti im intezitet i umeće.
A kao što moja razredna kaže: “Trojka nije opcija.”  Živite život za pet!

piše: Vladana Plavšić